Poljska recepcija Držićeva Dunda Maroja jedan je od najvažnijih kulturnih događaja u razdoblju komunizma. U Teatru Zagłębia u Sosnowiecu, 8. ožujka 1958., na međunarodni Dan žena, dolazi do prve poljske praizvedbe jednoga od najpoznatijih djela hrvatske književnosti u inozemstvu – Držićeve komedije, izvođene pod naslovom Rimska kurtizana. Taj naslov nosi samo poljska verzija komedije. U izdanju Dunda Maroja iz 2008., koje je pripremio Luko Paljetak, i u kojem se našlo 18 prijevoda ovoga djela na strane jezike, svi su prijevodi u naslovu zadržali ime Dunda Maroja, jedino u poljskom prijevodu dolazi do tako radikalne promjene glavnoga protagonista komedije. Marko Fotez, poznat u Hrvatskoj i u svijetu kao popularizator, interpretator, prepisivač i prerađivač Držićeva djela, u svojoj knjizi Putovanja s Dundom Marojem zaključuje da je Držić postao najizvođenijim autorom u inozemstvu. Nakon analize recepcije Držićeva djela, ta se teza može potvrditi u poljskom kontekstu, s jednom iznimkom kasnijega datuma (Fotezova knjiga izlazi 1974). Jedini tekst koji poslije u Poljskoj uspijeva nadmašiti Držića – u razdoblju od 1975. do 1989., apsolutno broj jedan svih hrvatskih dramskih tekstova u Poljskoj, i izgleda da će dugo zadržati to mjesto – Brešanova je Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Zanimljivo je da su na vrhu ljestvice popularnosti hrvatskih drama na poljskim scenama autori tekstova komedijskoga karaktera. Naime, prva su tri mjesta osvojili Marin Držić, Ivo Brešan i Miro Gavran. Od te trojice danas je najpopularniji Miro Gavran koji je čak dočekao tiskanje dvaju izbora svojih drama na poljskom jeziku, što je jedinstveni slučaj jer ni jedna druga autorska knjiga hrvatskoga dramskog pisca nije izišla na poljskom jeziku. U Fotezovoj obradi Držić je stigao u Poljsku kao dio većega projekta koji Fotez opisuje u poglavlju Dundo Maroje u inozemstvu u spomenutoj knjizi Putovanja s Dundom Marojem. Iz njega saznajemo da je Držićeva komedija gostovala, među ostalim, u Finskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Rusiji, Ukrajini, Švedskoj, Nizozemskoj, Slovačkoj i Velikoj Britaniji. Fotez najviše mjesta od svih inozemnih izvedbi o kojima piše posvećuje sosnowieckoj praizvedbi. Počinje od opisa putovanja u Sosnowiec koje je na njega ostavilo snažan dojam:

“Poljska premijera, pod naslovom Rzymska kurtizana, bila je u Šljonsku (poljska Šlezija), u gradu Sosnowiec, 8. 3. 1958. Boraveći tog proljeća u Poljskoj, već sam u Warszawi čitao vrlo povoljne kritike o toj predstavi, te sam iz Krakowa pošao da je vidim. Od osamdesetak kilometara udaljenosti vozili smo oko četrdeset kao kroz jedan grad. Svuda tvornički dimnjaci, rudarski tornjevi, kuće s obje strane ceste, veliki industrijski kombinati, državna poljoprivredna dobra, kamioni, automobili, mnoštvo biciklista. Šljonsk je gusto naseljeno područje na jugu Poljske s izvanredno razvijenom industrijom, poput Ruhra, koncentrirano oko Katowica, s mnogo manjih gradova i gradića, spojenih tramvajima, vlakovima i autobusima u jedinstvenu dvomilijunsku metropolu. Jedan od tih gradova je i Sosnowiec, star oko šezdeset godina, s teatrom sagrađenim istovremeno s gradom. Danas taj teatar slovi kao jedan od naprednijih u Šljonsku, sa širokim poljem djelatnosti po čitavom vojvodstvu.” M. Fotez, 1974: Putovanja s Dundom Marojem…, str. 180–181.

Komedija ostaje na repertoaru u osam poljskih kazališta sve do 1980. godine, kada se u kazalištu u Toruńu održala posljednja nova poljska praizvedba. Dundo Maroje u cijelom je razdoblju, po broju gledatelja i broju izvedbi, druga predstava izvođena u poljskim kazalištima. Brojku nije moguće rekonstruirati. Prema dostupnim podacima možemo govoriti o približno 75 000 gledatelja, otkad se ta evidencija vodi; od osam praizvedbi, nema podataka za tri izvedbe: u Sosnowiecu, Krakovu-Nowoj Huti te u Szczecinu. Zato je brojka kazališne publike sigurno veća. K tome treba još dodati slušatelje i gledatelje realizacije na Poljskom radiju te na Poljskoj televiziji. Uz to, komediju je u Poljskoj izvodilo Jugoslovensko dramsko pozorište, koje je gostovalo 1959. s jednom od najpoznatijih izvedbi Dunda Maroja uopće (u poljskim statistikama nema podataka o posjećenosti predstava gostujućih kazališta). Bez pretjerivanja možemo govoriti o nekoliko stotina tisuća, ako ne milijuna gledatelja i slušatelja te predstave. U to je vrijeme televizor još uvijek bio rijetkost, ali se radio slušao u gotovo svim kućama.

U poljskim kazališnim statistikama najbolja je sezona za Držića bila sezona 1971/72., u kojoj se nalazi na 32. mjestu u kategoriji strane predstave s najvećim brojem gledatelja: 98 predstava, tri izvedbe i 29 864 gledatelja. Od triju izvedbi, dvije su nove, u Varšavi i Szczecinu, a treća u Jelenijoj Góri, u okviru naknadnoga repertoara.

Od poljskih izvedaba Držića, čak četiri od devet režirali su kazališni umjetnici iz Jugoslavije, među kojima nema hrvatskih redatelja: dvije režira Branko Gombač, po jednoj Lojze Štandeker i Vera Crvenčanin. Tome možemo još dodati Bojana Stupicu kao redatelja prikazivane izvedbe Jugoslavenskoga dramskog pozorišta koje je 1959. gostovalo u Poljskoj.

Prijevod komedije, za razliku od prijevoda na druge jezike, u Poljskoj nikad nije tiskan. Dostupan je u rukopisu koji se nalazi na dvama mjestima: u Kazališnom muzeju (Muzeum Teatralne) u Varšavi i u Knjižnici Raczyńskich u Poznańu i zato u ovome slučaju možemo govoriti o recepciji kazališne izvedbe Držićeve komedije, a ne samoga literarnog prijevoda. Prijevod su potpisali Jan Brzechwa i Zygmunt Stoberski. Glavni je posao obavio Zygmunt Stoberski, koji je imao dovoljno prevoditeljsko iskustvo jer je već prevodio Desnicu, Kaleba, Marinkovića i drame Duška Roksandića, Miroslava Krleže i Tita Strozzija. Jan Brzechwa, poznati poljski pjesnik i prevoditelj s ruskog, bio je pak isključivo zadužen za prijevod pjesama. Prijevod je tiskan tek 2008. godine u Hrvatskoj, zajedno s drugim prijevodima slavne Držićeve komedije.

 

Bibliografija inscenacija Držićeva Dunda Maroja u Poljskoj (naslov komedije najavljivane u repertoaru pojedinih kazališta ima tri verzije, najviše Rimska kurtizana, zatim Dundo Maroje ili Rimska kurtizana i Dundo Maroje):

Rzymska kurtyzana – Teatr Zagłębia – Sosnowiec – poljska premijera 8. III. 1958. (režija Kazimierz Przystawski);

Rzymska kurtyzana – Teatry Dramatyczne (Teatr Polski) – Szczecin – premijera 3. I. 1959. (režija Henryk Lotar);

Dundo Maroje (Rzymska kurtyzana) – Teatr Ludowy – Kraków – premijera 25. II. 1960. (režija Krystyna Skuszanka);

Dundo Maroje albo Rzymska kurtyzana – Teatr Nowy (filia Teatru Polskiego) – Poznań – premijera 6. VI. 1969. (u režiji slovenskoga redatelja Branka Gombača);

Rzymska kurtyzana – Teatr Dolnośląski – Jelenia Góra – premijera 4. VI. 1969. (u režiji slovenskoga redatelja Lojze Štandeker);

Dundo Maroje – Teatr Klasyczny (Teatr Rozmaitości) Warszawa – premijera 10. VII. 1971. (u režiji Vere Crvenčanin);

Dundo Maroje albo Rzymska kurtyzana – Teatry Dramatyczne (Teatr Polski) – Szczecin – premijera 11. XI. 1971. (u novoj realizaciji u odnosu na premijeru iz 1959; režija Jitka Stokalska);

Rzymska kurtyzana – Teatr im. W. Horzycy – Toruń – premijera 5. VII. 1980. (režija Stanisław Miedziewski).

Bibliografija inscenacija Držićeva Dunda Maroja na poljskoj televiziji i radiju:

Dundo Maroje albo Rzymska kurtyzana – 5. III. 1965. (televizijska drama u režiji Branka Gombača);

Amory signora Marino – 1. XII. 1976. (radiodrama emitirana na II. programu poljskoga radija u okviru manifestacije Tjedan jugoslavenske kulture, 65′ min)