Vesna Parun (1922 Zlarin – 2010 Stubičke Toplice) – najčešće prevođena na poljski jezik hrvatska pjesnikinja. Potkraj 1980-tih široko je bio komentiran njezin nastup na posljednjem kongresu Saveza književnika Jugoslavije. Na poljskom su objavljene tri samostalne Parunine zbirke pjesama u prijevodu Bożene Nowak (1976), Łucje Danielewske (1998) i Edwarda Zycha (2001). Zbirka pod naslovom Zaproszenie do ciszy izdana 1976. zajedno sa zbirkom pjesama Milivoja Slavičeka pod naslovom Komentarze do różnych sposobów istnienia (1976), bile su prve autorske samostalne zbirke pjesama tiskane u Poljskoj nakon II svjetskog rata.

Ulomci knjige Od ideološkoga do subverzivnoga prijevoda: hrvatsko-poljske kulturne veze od 1944. do 1989.:

o Kongresu:

“O Kongresu je, u listopadskom broju Stvaralaštva iz 1985., također pisao Alija Dukanović u svojem Inozemnom pregledu na temelju čitanja jugoslavenskih časopisa, predstavivši tri časopisa – sarajevski Odjek, beogradsku Književnu reč i zagrebačko Oko – koji su objavili govore književnika. Kao najzanimljiviji ocijenjen je govor Vesne Parun, tiskan u Oku. Prema Dukanoviću tekst je teško referirati s obzirom na njegov poetsko-diskurzivan i pjesničko-filozofski karakter:
“Istina je, bezobzirno je napadala agresivnost birokracije, „neprosvijećeni apsolutizam”, doticala se složenih nacionalnih pitanja, ali ipak se prije svega obraćala svojim kolegama, piscima, podsjećajući ih što jesu; zamjerila im je da previše gledaju dolje i da zaboravljaju na nebo […], da se daju zavoditi materijalnosti svijeta, uhvatiti se na ljepilo jeftine političke retorike, zaboravljajući na svoje poslanstvo, poslanstvo duha, na duhovnu bit svojega rada. Nije napadala civilizaciju, tehniku, kompjutore, više ih je hvalila, ali ipak tražeći da ne služe dehumanizaciji čovjeka, njegovoj uniformizaciji, bestijalizaciji, nego trajnoj humanizaciji, ne raspadu i parcijalizaciji svijeta, nego stvaralačkoj integraciji.”

Srpski kritičar Borislav Mihailović izjavio je da će Kongres ostati zapamćen kao kongres Vesne Parun, a srpski je pisac Matija Bećković predložio da se tekst Paruničina eseja donese kao zaključak i poruka Kongresa.” (str. 294)

Kritike:

“Halina Janaszek-Ivaničková pozitivno ocjenjuje zbirku pjesama Vesne Parun, no žali što je izbor tako skroman, smatrajući da bi trebao naići na „dobronamjeran prijem čitatelja i kritičara”. Wierzbicki u prikazu u Književnom godišnjaku za 1976. godinu najviše prostora posvećuje dvjema zbirkama pjesama – Vesne Parun i Milivoja Slavičeka. Smatra da su prije trebale izaći zbirke Jure Kaštelana i Slavka Mihalića. Pozitivno ocjenjuje prijevod Slavičekovih pjesama, koje su, prema Wierzbickom, ipak bile lakše za prevesti nego Paruničina lirika s obzirom na kolokvijalan jezik kojim se služi. O poljskim prijevodima Bożene Nowak Paruničina pjesništva njegov je sud oštriji:
“Prevoditeljica je s velikom brigom pripremila zbirku i brinula se prije svega za strogu semantičku vjernost prema originalu (premda joj se također događaju očigledne greške). I teško je reći da nije shvatila Paruničinu poeziju. Prijevodi nemaju gotovo ništa od muzikalnosti originala, vjerno prenoseći riječ po riječ i sliku po sliku, krećući se po domeni po svojoj prilici umjetnoga poljskog jezika i ne uvijek u dobrom tonu.”” (str. 304)

Prijevodi:

1968

Baird T.: Cztery pieśni na mezzosopran i orkiestrę kameralną do wierszy Vesny Parun. Kraków, Polskie Wydawnictwo Muzyczne, 1968, 24 s., nakład 480 egz.

1976

Parun V.: „Zaproszenie do ciszy”. Wybór wierszy. Wstęp i tłumaczenie B. Nowak. Łódź, Wydawnictwo Łódzkie, 1976, 99 s. + 1 nlb., nakład 1 500 + 260 egz.

1992

Parun Vesna. U: Maksimović Desanka, Parun Vesna, Sekulić Isidora, Trzy gracje: wiersze. Wybór, przekład i wstęp Ł. Danielewska, Kraków, Wydawnictwo Miniatura,  1992.

1993

Parun Vesna. U: I tęsknię i pragnę. Perły liryki europejskiej. Wybór A. Nawrocki. Warszawa, Wydawnictwo Książkowe IBiS, 1993, s. 79-86. (Zlarin; Szum skrzydeł i plusk wody; Gałąź omoriki; Lato; Chwila; Późny blask; Szkielet; Drzewo; Czas; Wdowa; Spotkanie; Przypowieść)

1998

Parun Vesna: Morska róża. Tłum. Ł. Danielewska. Poznań, Ars Nowa, 1998.

2001

Parun Vesna: Niepokój miłości. Wybór, tłumaczenie i wstęp E. F. Zych. Kraków, “Miniatura”, 2001.